Ovisno o provedbi radioterapije razlikujemo 3
načina; vanjskim zračenjem, unutrašnjim zračenjem i sistemskim zračenjem.
Vanjsko zračenje
Kod vanjskog zračenja (teleradioterapija) izvor
zračenja je udaljen od bolesnika. Radioaktivno zračenje koje se primjenjuje u
liječenju, za razliku od onog u dijagnostici, nastaje na dva načina: iz uređaja
koji proizvode rendgensko zračenje, ali puno veće energije nego što je ono koje
se koristi u dijagnostici, ili iz prirodnih izvora zračenja - radioaktivnih
elemenata.
Uređaji koji
se koriste u radioterapiji spadaju po svojoj složenosti i vrijednosti među
najskuplje uređaje u medicini, najčešći su linearni akcelerator i kobalt-
bomba. Postoje i drugi uređaji, koji se koriste rjeđe i samo u istraživačkim
centrima, kao što su protonske i neutronske bombe i slično.
Linearni
su se akceleratori velikim izborom terapijskih mogućnosti
danas nametnuli kao najvažniji uređaji za radioterapiju. Ovaj uređaj proizvodi
zračenje samo kad je u pogonu, za razliku od kobaltne jedinice koja stalno
zrači. Suvremeni linearni akceleratori mogu proizvoditi elektronski snop zraka i fotonski snop zraka
tj. x-zrake.
Kobaltna jedinica ili kobalt – bomba
koristi prirodni izvor zračenja to jest radioaktivni kobalt čijim se raspadom
dobivaju fotoni.. Unutar složenog mehanizma glave uređaja smješten je izvor
zračenja veličine 1-2 cm te se pomoću otvora, čiju veličinu i oblik možemo
regulirati, emitira snop zračenja. Aktivnost kobalta jako je velika, tako da se
u vremenu od približno jedne minute, na udaljenosti od 80 cm od izvora uglavnom
postiže standardna dnevna doza zračenja. Radioaktivnost kobalta s vremenom se
smanjuje (radioaktivni elementi se kroz vrijeme razgrađuju) i za 5,26 godina
pada na polovicu od početnih vrijednosti. Stoga izvor treba obnavljati svakih
6-7 godina. Uz to, izvor koji se koristi trajni je izvor zračenja pa kao takav
zahtijeva poseban oprez pri rukovanju i održavanju uređaja, a i pri kasnijem
odlaganju u posebne institucije.
Ovim uređajima se tako može proizvesti terapijski
snop elektrona koji se koristi za tumore smještene bliže površini tijela kao
npr. tumore dojke i terapijski snop x-zraka koji služi za terapiju dublje
smještenih tumora.
Intraoperativna radioterapija
podrazumijeva jednokratno zračenje za vrijeme operacijskog zahvata. Kod mnogih
pacijentica oboljelih od raka dojke jedna doza zračenja koja se daje tijekom
kirurškog zahvata može imati isti učinak kao cijeli ciklus zračenja od nekoliko
tjedana, ovo je dokazano takozvanom TARGIT studijom (TARGeted Intraoperative
Radiation Therapy) koja je počela još
2000. godine, a u nju je bilo uključeno više od 2200 pacijentica u ranoj fazi
raka dojke iz devet zemalja. Prvi put su petogodišnji rezultati objavljeni u
renomiranom stručnom časopisu The Lancet. Uspoređivane su ciljana
intraoperativna terapija s jednom dozom (IORT Intraoperativna radioterapija) s
tradicionalnim, šestotjednim radioterapijskim režimom s linearnim akceleratorom
(EBRT - External Breast RadioTherapy) kod tretmana uz očuvanje dojke rane faze
raka dojke. Istraživanje je bilo usredotočeno na stopu ponovnog pojavljivanja i
stopu štetnih posljedica. TARGIT-A je trenutno jedino ispitivanje koje se
provodi u više centara za intraoperativnu djelomičnu radioterapiju dojke s
jednom dozom. Do kraja ispitivanja u travnju 2010. tretirano je 2232
pacijenata. Rezultati podupiru korištenje IORT metode odmah nakon operacije
odstranjenja tumora. Postotak povratka bolesti i smrtnosti je kod obje metode
bio skoro isti. Upadljivo je da smrtnost iz drugih razloga, npr. zbog srčanih
ili krvožilnih problema, kod IORT metode znatno manja (1,3%) nego kod EBRT
metode (4,4%). Studija je dakle dokazala da su rezultati kod obje metode
jednako dobri, no prednost IORT metode je u tome što je, njenom primjenom, s
operativnim zahvatom završeno lokalno liječenje tumora i što općenito manje
opterećuje cijeli organizam od klasične EBRT metode. U ispitivanje su bile
uključene pacijentice u dobi od 45 ili više godina s jednim tumorskim sijelom i
malim tumorom u ranoj fazi bolesti, te takve pacijentice dolaze u pitanje za
primjenu ove metode. Za pacijente koji
su imali raniju radioterapiju s lokalnim ponovnim pojavljivanjem, naknadna
eksterna radioterapija u većini slučajeva nije moguća jer je prekoračena
tolerancija tkiva. Standardno liječenje u tim slučajevima je mastektomija, uz
ovaj tretman, dojka se može očuvati i u slučaju lokalnog ponovnog
pojavljivanja. Za provođenje je potreban tzv. Intrabeam uređaj koji koristi
mekano, kratkovalno rendgensko zračenje i usmjerava zračenje izravno u tumor
ili ležište tumora stoga omogućuje blagu i vrlo učinkovitu terapiju. Koliko mi
je poznato u Hrvatskoj još ne postoji takav uređaj.
Unutarnje zračenje
Brahiradioterapija ili unutarnje zračenje je vrsta
zračenja u kojem se radioaktivni izvor postavlja u tijelo pacijenta, u blizini
tumora ili direktno u tumor. Ova tehnika omogućuje davanje velikih doza u
relativno kratkom vremenu uz maksimalnu poštedu okolnog tkiva. Kada govorimo o
primjeni radioaktivnih izotopa u tkivima onda je to intersticijska terapija,
gdje se radioaktivna tvar stavlja u okolno tkivo tumora ili u sam tumor. Primjena
radioaktivnih izotopa u tjelesnim šupljinama odnosi se na intrakavitarnu
terapiju, a šupljina može nastati i vađenjem tumora. Brahiradioterapija se
koristi kao jedini izvor zračenja, a može biti i dodatak vanjskom zračenju.
Unutrašnji izvor zračenja uvodi se u tijelo operativno u općoj ili lokalnoj
anesteziji koristeći posebne aplikatore, plastične ili metalne cijevi koje se
nazivaju kateteri. Ukoliko se implantat koji zrači postavlja privremeno,
aplikatori ostaju u tijelu do završetka zračenja. Ako implantati trajno ostaju
u tijelu, aplikatori se vade neposredno nakon uvođenja izvora zračenja. Takva
se terapija obavlja isključivo dok pacijent leži u bolnici. Najčešće se primjenjuje
u liječenju raka maternice, rodnice, prostate, ponekad jednjaka, nosne
šupljine, a nekad i kod raka dojke.
Sistematsko zračenje
Sistemsko zračenje podrazumijeva primjenu
radioaktivnih lijekova u obliku pilula ili intravenskih lijekova i obično
zahtjeva kratki ostanak u bolnici.
IZVORI
1.
Klinička onkologija, E. Vrdoljak, M. Šamija, Z. Kusić, M. Petković, D. Gugić,
Z. Krajina, Medicinska naklada, Zagreb
2.
Edukativna knjižica – Oboljela žena, Udruga „Sve za nju“
3.
Informativni list – Intrabeam funkcionalnost, primjena i učinkovitost, Carl
Zeiss Meditec AG