Anatomija
dojke
Dojka je građena od masnog, žljezdanog i fibroznog tkiva. Ispod dojke se nalazi
veliki pektoralni mišić koji pomaže pri micanju ruku. Žljezdano tkivo obuhvaća
mliječne žlijezde – ductuse i mliječne kanale – lobule one prenose majčino
mlijeko od žlijezda do bradavice. Stroma je sačinjena od masnog i vezivnog
tkiva koje okružuje žlijezde te krvne i limfne žile.
Limfni sustav
Limfni sustav čine limfne kapilare i žile, limfni čvorovi, limfociti i neki
organi koji su građeni od limfnog tkiva. Funkcija limfnog sustava je vraćanje
proteina iz tkivnih prostora u krvožilni sustav, uklanjanje viška tekućine iz
međustaničnih prostora, upijanje masti i vitamina iz probavnog sustava i
prijenos tih tvari u vensku cirkulaciju i također ima imunosnu funkciju.
Povratak proteina je vrlo važna funkcija bez koje bismo umrli unutar 24 sata.
Pazušni limfni čvorovi su regionalni za područje
ruke, polovice prsnog koša i leđa te prsne žlijezde na toj strani jer primaju
limfu iz tog područja. Pazušni limfni čvorovi imaju tri nivoa a svaki nivo
broji 10 čvorova, prvi se nalazi u aksili, drugi na prednjoj strani ruke a
treći ispod ključne kosti, također još ima limfnih čvorova iznad ključne kosti
i u samoj dojci.
Važno je znati da li se je rak proširio u limfne čvorove, jer ako jest postoji
veća mogućnost da se je proširio i na druge dijelove tijela.
Dobroćudne novotvorine dojke
1) Fibrocistične
promjene – javljaju se u oko 40% žena, nisu pravi tumori nego su promjene
oblika, veličine i strukture koje nastaju uslijed produžene hormonske
stimulacije. Termin fibrocistične odnosi se na fibrozu i cistu. Fibroza je
formacija ožiljkastog tkiva, a cista je vrećica napunjena tekućinom. Ove
promijene mogu prouzročiti bol u dojci, naticanje prije početka mjesečnice te
iscjedak iz bradavice.
2) Kod 13% žena se nalaze razne tumoru slične lezije i upalni procesi.
3) Benigni tumori dojke su
intraduktalni papilom dojke, adenom bradavice i adenom dojke te su svi epitelni
tumori. Fibroadenom dojke je mješoviti fibroepitelni benigni tumor dojke, koji
nastaje proliferacijom i epitela i fibrovaskularne strome (vezivnog tkiva).
Nisu opasni po život, ali zahtijevaju praćenje jer povećavaju rizik oboljenja
od karcinoma dojke.
Maligni tumori dojke
Maligni
tumori dojke mogu biti neinvazivni ili in situ karcinomi te invazivni
karcinomi.
I) Neinvazivne karcinome ili in situ karcinome čine stanice raka koje
nisu urasle u okolno tkivo te se nisu proširile na druge organe, zato se još
ponekad nazivaju pred-invazivnim karcinomima, dijelimo ih na;
a) Duktalni karcinom in situ je najčešća vrsta ne- invazivnog karcinoma dojke,
a nastaje unutar stanica duktusa (mliječnih kanalića).
b) Lobularni karcinom in situ nastaje unutar lobula
tj. mliječnih žlijezda
II) Invazivni, infiltrirajući karcinomi su narasli izvan sloja stanica u
kojima su počeli. Oni zahvaćaju okolno tkivo i šire se i daju metastaze, a
dijelimo ih na;
a) Invazivni duktalni karcinom je najčešća vrsta invazivnog karcinoma dojke, a nastaje unutar stanica duktusa (mliječnih kanalića).
b) Invazivni lobularni karcinom nastaje unutar lobula tj. mliječnih žlijezda
a) Invazivni duktalni karcinom je najčešća vrsta invazivnog karcinoma dojke, a nastaje unutar stanica duktusa (mliječnih kanalića).
b) Invazivni lobularni karcinom nastaje unutar lobula tj. mliječnih žlijezda
III) Pagetov karcinom bradavice je poseban oblik karcinoma dojke
porijeklom od duktalnog epitela, koji se širi duž izvodnog kanala na površinu
dojke, te infiltrira bradavicu dojke. Pagetov karcinom bradavice ima povoljnu
prognozu jer, osim lokalnog oštećenja ne daje metastaze.
Adenokarcinom označava tumor u kojem zloćudne tumorske stanice epitelnog
porijekla rastu stvarajući žljezdane tvorbe, te ovaj pojam obuhvaća i lobularne
i duktalne karcinome, jer su i mliječni kanalići i mliječne žlijezde građene od
žljezdanog tkiva.
Sarkom dojke je vrlo rijedak, počinje u vezivnim
tkivima npr. masno i mišićno tkivo te krvne žile.
Rizični
čimbenici nastanka raka dojke
Otkriveni su
različiti rizični čimbenici koji su uključeni u proces nastanka raka dojke. U
nastavku su poredani čimbenici na temelju visine relativnog rizika nastanka
raka dojke;
Dob
– starija životna dob znači veći rizik za javljanje raka dojke
Pozitivna
obiteljska anamneza – žene kojima je majka ili teta dakle bliska rodbina
oboljela od raka dojke imaju 8 x veći rizik također oboljeti nego žene u
sličnoj populaciji bez obiteljske anamneze. Supresorski geni BRCA 1 i BRCA 2
dovedeni su u izravnu vezu s nastankom nekih od obiteljskih tumora dojke.
Starija
životna dob kod prvog poroda – žene koje prvi porod imaju nakon 30 godine života imaju
uvećan rizik oboljeti od raka dojke nego žene koje su prvi put rodile u dobi od
20 do 25 godina.
Nerodkinje
– žene koje uopće nisu rodile imaju također uvećan rizik oboljeti od raka dojke.
Menstrualni
period – rana dob kod prve mjesečnice i kasna dob kod
menopauze su izravno povezani s nastankom raka dojke. Što je dulja izloženost
estrogenu to je veći rizik obolijevanja.
Zračenje
–
ionizirajuće zračenje svejedno dali dijagnostičko ili terapijsko povećava rizik
obolijevanja, pogotovo kod žena mlađe životne dobi, dakle ispod 40 godina,
također je rizik veći što je doza zračenja veća.
Oralni
kontraceptivi – uzimanje oralnih kontraceptiva ima
slabu vezu s nastankom raka dojke, no i ovdje je odlučujuća životna dob u kojoj
su korišteni, te duljina primjene
Hormonska
nadomjesna terapija -
ova terapija smanjuje menstrualne tegobe i učestalost osteoporoze kod
postmenopauzalnih žena, no ujedno povećava rizik od raka dojke pa se u svakom
slučaju prije uzimanja takvih lijekova mora usporediti korist i moguća „šteta“.
Benigne
bolesti dojke – benigne bolesti dojke povećavaju
rizik od nastanka raka dojke od 1 do 5 puta.
IZVORI:
1. Klinička onkologija, E. Vrdoljak, M.
Šamija, Z. Kusić, M. Petković, D. Gugić, Z. Krajina, Medicinska naklada, Zagreb
2. Edukativna knjižica – Oboljela žena,
Udruga „Sve za nju“